Zakon o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) do sada je mijenjan osam puta.  

Pravila Direktive (EU) 2019/771 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2019. o određenim aspektima ugovora o kupoprodaji robe, izmjeni Uredbe (EU) 2017/2394 i Direktive 2009/22/EZ te stavljanju izvan snage Direktive 1999/44/EZ (SL L 136, 22. 5. 2019.) prenesena su u Zakon o obveznim odnosima Izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 126/21), kao opća pravila primjenjiva na sve ugovore o kupoprodaji i na sve stvari, s posebnim uređenjem određenih instituta za pojedine vrste ugovora  (potrošačke ugovore). Isto tako, posebno je uređena obveza isporučivanja ažuriranja za stvari s digitalnim elementima kako bi se osiguralo da stvar ostane bez nedostataka.

Referentna stopa za izračun visine stope zateznih kamata u odnosima iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava izmijenjena je Zakonom o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 114/22) te je propisana kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja u skladu s Direktivom 2011/7/EU, koja propisuje takvo uređenje za države članice EU-a čija je valuta euro. Broj postotnih poena koji se dodaju na referentu stopu u odnosima iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava izmijenjen je iz pet u osam, za ostale iz tri u pet.
S obzirom na povećanje navedene kamatne stope Europske središnje banke od donošenja, a radi zaštite interesa građana, Uredbom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 156/22) smanjen je broj postotnih poena koji se dodaju na referentnu stopu Europske središnje banke s pet postotnih poena na tri postotna poena.

Izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 155/23),  promijenjeni su nazivi ugovora o uzdržavanju na način da njihov naziv odražava bit tih ugovora, a  ograničen je broj osoba s kojima davatelj uzdržavanja može imati istovremeno sklopljene ugovore o doživotnom uzdržavanju i ugovore o dosmrtnom uzdržavanju te je propisana obaveza osnivanja služnosti stanovanja u korist primatelja dosmrtnog uzdržavanja, osim u slučaju ako se primatelj uzdržavanja tome izričito protivi. Također je ugovor o osiguranju prilagođen suvremenim načinima poslovanja u području osiguranja.
Slijedom svega navedenog, priredili smo redakcijski pročišćeni tekst Zakona o obveznim odnosima, s napomenama uz pojedine članke i pojmovnim kazalom.

Uredništvo