Informator broj 6476 od 26. 06. 2017.

U novom broju

Uvodnik

Govor mržnje i granice slobode izražavanja
U praksi europskog suda za ljudska prava

»Tanka je linija između slobode govora i govora mržnje. Sloboda govora potiče raspravu, dok govor mržnje potiče nasilje«1, riječi su koje zorno pokazuju kolika je odgovornost na izgovorenoj riječi. U tom smislu, pitanje dokle seže sloboda izražavanja i kada prerasta u izražavanje koje nije spojivo s vrijednostima Konvencije, pitanje je o kojem se Europski sud bavi u okviru ispitivanja povrede članka 10. Konvencije, kojim se svakome jamči pravo na slobodu izražavanja.
Europski sud nastoji učinkovito uspostaviti ravnotežu između slobode izražavanja i suzbijanja onih izražavanja koja se smatraju uvredljivim, neprimjerenim ili govorom mržnje. U nastavku vidjet ćemo da praksa Europskog suda za ljudska prava pokazuje da raznolikosti pojavnih oblika prenošenja informacija i ideja najvećim dijelom ovise o kontekstu u kojem je neka izjava iznesena. Ta okolnost, iako ne može biti od značajne pomoći domaćim tijelima u razmatranju slobode izražavanja, ipak predstavlja dovoljnu osnovu za razumno razgraničenje onoga što je prema članku 10. Konvencije dopušteno i onoga što nije.
Autorica: Matea Bašić dipl. iur., pomoćnica zastupnice Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava

Sentence

Vi pitate - mi odgovaramo